Preskoči na glavni sadržaj

Otvorenje gostujuće skupne izložbe „It’s Only A Rehearsal”

Otvorenje gostujuće skupne izložbe „It’s Only A Rehearsal”, prema kustoskoj koncepciji Tevža Logara, održat će se u petak, 27. studenoga, u 19 sati.

Na izložbi sudjeluju umjetnici Maria Guțu, Petrit Halilaj, Blerta Hashani, Nona Inescu, Sara Salamon i Bojan Stojčić.

Polazeći od motiva iz filma Raspoloženi za ljubav redatelja Wonga Kar-waija, izložba istražuje oblike bliskosti koji nastaju kroz udaljenost, neizvjesnost, ponavljanje i odsutnost. Umjesto stabilnih i jednoznačnih odnosa, radovi okupljeni na izložbi otvaraju prostor za promišljanje povezanosti koja se oblikuje kroz sjećanja, osjećaje, tijela i mjesta.

Kroz različite umjetničke medije i pristupe, umjetnici istražuju načine na koje se osobna i kolektivna sjećanja prenose, preoblikuju i čuvaju, kao i odnose između ljudskog tijela, okoliša i prostora. Izložba pritom ne nastoji ponuditi konačne odgovore, nego uspostaviti prostor susreta, rezonancije i različitih mogućnosti povezivanja.

Autor kustoske koncepcije: Tevž Logar

O umjetnicima i kustosu

Maria Guțu (1996., Republika Moldova) vizualna je umjetnica i fotografkinja u čijem su središtu interesa udaljeni i izolirani prostori, mladost, pojam doma te odnos čovjeka i njegova okruženja. Diplomirala je na Odsjeku za filmsko snimanje Akademije za glazbu, kazalište i likovne umjetnosti u Kišinjevu 2020. godine, a 2022. završila je obrazovanje na školi suvremene fotografije Docdocdoc u Sankt Peterburgu.
Godine 2018. uvrštena je među trideset perspektivnih fotografkinja mlađih od 30 godina u izboru 30 Under 30 Women Photographers platforme Artpil, a od 2021. članica je međunarodne inicijative Women Photograph. S portretima iz ciklusa Homeland dvije je godine zaredom, 2022. i 2023., ušla u uži izbor prestižnog natjecanja Sony World Photography Awards. Njezini su radovi 2023. i 2024. zapaženi i u sklopu međunarodnog fotografskog projekta Portrait of Humanity, koji organizira časopis British Journal of Photography, gdje je ostvarila plasman u uži izbor i među nagrađene autore. Godine 2023. dodijeljena joj je i potpora Zaklade VID za sudjelovanje u mentorskom programu.
Za dugogodišnji fotografski projekt Homeland 2024. godine osvojila je nagradu Leica Oskar Barnack Newcomer Award, namijenjenu mladim fotografima. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Europi i svijetu, među ostalim u Rumunjskoj, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Mađarskoj, Španjolskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

Petrit Halilaj (1986., Kostërrc, Kosovo) živi u Berlinu. Izložbenu praksu shvaća kao način mijenjanja tijeka osobnih i kolektivnih povijesti, stvarajući složene svjetove koji otvaraju prostor slobodi, želji, intimnosti i identitetu. Njegov je rad duboko povezan s novijom poviješću njegova rodnog Kosova i posljedicama kulturnih i političkih napetosti u regiji, koje često uzima kao polazište za kreiranje alternativnih poetika za budućnost. Halilajevi projekti, ukorijenjeni u osobnom iskustvu, obuhvaćaju različite medije, uključujući skulpturu, crtež, slikarstvo, tekst i izvedbu. U svojim radovima često se koristi materijalima s Kosova i oblikuje ih u ambiciozne prostorne instalacije te prenosi intimne odnose, mjesta i ljude u skulpturalne forme. Njegova se umjetnička praksa može promatrati kao razigrani, a katkad i subverzivni pokušaj otpora represivnim politikama i društvenim normama – u smjeru nesputanog slavljenja svih oblika povezanosti i slobode.
Nagrade: Nasher Prize, Dallas (2027.); Smithsonian Artist Research Fellowship (2018.), Washington, D. C.; Mario Merz Prize, Torino (2017.); Villa Romana Fellowship, Firenca (2017.); MAK, Los Angeles (2016.).

Blerta Hashani (1997., Mirash, Ferizaj, Kosovo) vizualna je umjetnica koja djeluje u medijima slikarstva, crteža i fotografije. Diplomirala je na Fakultetu umjetnosti Sveučilišta u Prištini. Njezinu umjetničku praksu oblikuju ruralni i periferni prostori i krajolici, misticizam i simbolizam. Iskustva, percepciju i sjećanja pretače u slike koje otvaraju nove metaforičke dimenzije te pozivaju na to da svijet iznova vidimo, osjetimo i zamislimo.
Među odabranim izložbama i umjetničkim projektima ističu se The Sun on the Blades of Grass (Bazament, Tirana), Unfolding Currents: The Pulse of Time (Autostrada Biennale, Prizren), Silent Threads, Resounding Kosova (Galleria Continua, Pariz), Cicërimat në Mjegull (ARKIV – Institut za suvremenu umjetnost, Peć), Memorizonim (LambdaLambdaLambda, Priština), Jahresgaben 2024 (Bonner Kunstverein, Bonn), New Grand (Manifesta 14, Priština) i A Story upon the Green (Nazifov mlin, Mirash). Sudjelovala je u rezidencijalnim i istraživačkim programima diljem Europe, među kojima su Milvus Artistic Research Center u Švedskoj i Kulturzentrum PROGR u Švicarskoj, a 2025. bila je među trima finalistima nagrade Artists of Tomorrow Award u Prištini.
Art Basel ju je 2025. uvrstio u svoj izbor deset mladih umjtnika koje vrijedi otkriti. Živi i radi u Mirashu na Kosovu.

Nona Inescu (1991.) živi i radi na relaciji Atena (Grčka) – Bukurešt (Rumunjska). Nakon školovanja na Chelsea College of Art & Design u Londonu i Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu, studij je završila na Nacionalnom sveučilištu umjetnosti u Bukureštu.
U svojoj interdisciplinarnoj umjetničkoj praksi objedinjuje fotografiju, instalaciju, skulpturu i video. Oslanjajući se na teorijske i književne pristupe, istražuje odnos ljudskog tijela i okoliša te preispituje poimanje čovjeka kao subjekta iz posthumanističke perspektive. Polazeći od koncepta geološkog vremena i duboke povezanosti čovjeka s njegovim okruženjem, oblikuje estetiku zajedništva koja povezuje iskonsko i suvremeno unutar organske i biološke tehnosfere.
Izlagala je u brojnim međunarodnim institucijama i galerijama, među kojima se ističu Art Encounters Foundation (Temišvar), Catinca Tabacaru Gallery (Bukurešt), Musée de l’Homme (Pariz), Haus N (Atena), Gunia Nowik Gallery (Varšava), Künstlerhaus Wien (Beč), Lentos Kunstmuseum (Linz), Galerie Kandlhofer (Beč), Salonul de Proiecte (Bukurešt), Brooke Benington (London), Sylvia Kouvali (London), Goethe-Institut (Bukurešt, Atena), Le CAP Saint-Fons (Lyon), Kunstraum Kreuzberg (Berlin), Musée d’Art Moderne et d’Art Contemporain – MAMAC (Nica), Radius (Delft), Art Encounters Biennale (Temišvar), KVOST (Berlin), Contemporary Fine Arts (Berlin), basis (Frankfurt), Tallinn Art Hall (Tallinn) i Museo della Montagna (Torino).

Sara Salamon djeluje u poljima različitih umjetničkih praksi kao vizualna umjetnica i oblikovateljica pokretnih slika. U radu najčešće pokušava iznevjeriti medij, a inspiraciju pronalazi u kolektivnim divljinama i stvarnosti koja izmiče. Zanimaju je javni prostor, specifične lokacije i čudni medijski spojevi.
Nagrađena je za autorske i kolaborativne projekte (35. Salon mladih, 55. Zagrebački salon…), a sudjelovala je i na rezidencijalnim programima poput Akademie Schloss Solitude, Q21 – MuseumsQuartier u Beču te Bergen Centre for Electronic Arts (Norveška) u sklopu Future DiverCities 2019.
Od 2013. do 2026. godine prezentirala je svoje umjetničke radove i kolaborativne projekte na više grupnih i samostalnih izložbi u prostorima i na festivalima poput Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu – Zbirke Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter, Gradskog muzeja Bjelovar, Ujazdowski Castle u Varšavi, Apoteke – prostora za suvremenu umjetnost, Galerije VN, Galerije Kortil, Muzičkog biennala Zagreb, Touch Me festivala, Salona mladih, Zagrebačkog salona…
Članica je neformalnih kolektiva M28 i Platforma za eksperiment, a najčešće autorski surađuje s Hrvojem Spudićem.

Bojan Stojčić (1988., Sarajevo, Bosna i Hercegovina) bosanskohercegovački je vizualni umjetnik. Svojim multimedijskim radovima Stojčić problematizira autokolonijalni diskurs i afekt u metajugoslavenskom prostoru, propitujući kolektivni i individualni pogled na perifernog Drugog, ali i na samoga sebe. Iskustvo rata koje je proživio u najranijem djetinjstvu snažno oblikuje njegov umjetnički izričaj. Obilježen iskustvima gubitka, odsutnosti, izmještenosti i tranzicije, kako u javnom tako i u privatnom životu, Stojčić se pozicionira kao subjekt europske periferije, istodobno prisvajajući i podrivajući tu poziciju. Jednostavnim, svedenim vizualnim jezikom obilježava mjesta pripadanja na rubovima povijesti i imperija, propitujući pritom položaje koji su unutar njih unaprijed zadani. Ispreplićući humor, poetiku i geopolitiku, istražuje tragove i preobrazbe sadašnjosti.
Među njegovim najnovijim nagradama i priznanjima ističu se Nagrada Galerije na 32. Memorijalu Nadežde Petrović (Srbija, 2024.), nagrada ZVONO za najboljeg mladog vizualnog umjetnika (Bosna i Hercegovina, 2023.), stipendija WHW Akademije za umjetnike u usponu (Hrvatska, 2022.) te stipendija Revizor za doprinos znanosti i umjetnosti (Bosna i Hercegovina, 2022.).
Među recentnim izložbama ističu se Discoteca Mediterranea (Galerija Manuš, Split, Hrvatska, 2026.), Technologies of Peace: Art and Transition in Contemporary Europe (1989–2026) (Irski muzej moderne umjetnosti – IMMA, Dublin, Irska, 2026.), Bureau fantôme (Sorbonne Université, Pariz, Francuska, 2026.), Antifascism: Now. (Lothringer 13 Halle, München, Njemačka, 2026.) te Art Encounters Biennial 2025: Bounding Histories. Whispering Tales (Art Encounters Foundation, Temišvar, Rumunjska, 2025.).

Tevž Logar nezavisni je kustos, urednik i autor koji djeluje na relaciji Ljubljana – Rijeka. Njegov kustoski rad obuhvaća brojne izložbe i projekte, među kojima su Memory of Touch: Kunsthalle Praha Collection in a Dialogue (2026.), Art Encounters Biennial (2025.), U3 – Triennial of Contemporary Art (2024.) te slovenski paviljon na 55. Venecijanskom bijenalu (2013.). Tijekom karijere surađivao je s nizom uglednih međunarodnih institucija i zbirki, uključujući Museum of Modern and Contemporary Art u Łódźu, Modernu galeriju u Ljubljani, Kunsthalle Praha, Fondazione Sandretto Re Rebaudengo, TBA21, zbirku Ovidiu Șandor, CAC Genève, Ludwig Museum u Budimpešti i Kontakt Collection. Od 2009. do 2014. bio je umjetnički ravnatelj ljubljanske Galerije Škuc. Suosnivač je Zaklade Ulay u Amsterdamu, u čijem savjetodavnom odboru i danas djeluje.