Metodika nastave likovne kulture: Komunikacijski učinak umjetnosti: analogija i naracija
Marianna Nardini, Likovna kultura; smjer Nastavnički, Diplomski rad, 22. 9. 2021.
Mentori
Poveznice
Sažetak
Ovaj diplomski rad bavio se poticanjem kreativnosti i samoupravljanja kod učenika te nelinearnog razmišljanja tijekom nastavnog procesa likovne kulture i drugih predmeta koji se bave osobnim izražavanjem učenika. Pomoću primjene metoda naracije i analogije u neposrednoj nastavi, istraživalo se kako se razlikuju i koliko su slični kraj osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, s naglaskom na nade i snove samih učenika. Svrha istraživanja proizašla je iz uočenog problema u dosadašnjoj nastavi, a to je nedostatak poveznica između osobnog svijeta učenika (emotivni svijet, svijet imaginacije te različite vrste znanja) i njihovog obrazovanja. Taj se problem odražava u raznim aspektima konstrukcije našeg društva u kojemu se očekuje cjeloviti rast, ali poučava se suprotno. Marginaliziraju se emocije i ne potiče se osjećaj pripadnosti zajednici te suosjećanje. Školska zajednica ne pruža dovoljno motivacijskih poticaja za same učenike. Oni nisu dovoljno emotivno povezani s nastavnim sadržajem, a time i sa samom svrhom obrazovnog procesa pa im je potrebno omogućiti osobnu poveznicu s vizijom budućnosti. Stoga je cilj ovog diplomskog istraživanja bio pronalaženje vlastite niše, odnosno sigurne zone, pomoću analogije vlastitoga bića s nekom pojavom iz svijeta, promišljanje o istom stvarajući vlastiti narativ te osvještavanje osobne emotivne povezanosti s određenom pojavom u svrhu boljeg razumijevanja i zdravijeg pristupa vlastitom identitetu. To je postignuto prepoznavanjem vlastitog načina izražavanja, percepcije stvarnosti, prihvaćanja i razumijevanja tuđeg kao nošenja s izazovima suvremenog društva te jasnije vizije vlastite budućnosti. Istražene su sličnosti i razlike kraja osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, s naglaskom na očekivanja samih učenika. Istraživanje je provedeno komparativno između osmog razreda osnovne škole i četvrtog razreda srednje škole te akcijskim istraživanjem u tri koraka. Rezultatima istraživanja odgovoreno je na sljedeća istraživačka pitanja: 1) Kako je primjenom analogije moguće potaknuti kreativnost, izražavanje i samoostvarenje učenika? 2) Kako primjena analogije i naracije potiče introspekciju? 3) Kako primjena analogije i naracije potiče aktivni pristup prema budućem životu? Pretpostavilo se da će učenici steći generičke kompetencije samoupravljanja i postizanja vlastite cjelovitosti osobnosti u skladu s inherentnom ravnotežom pojedinca i društva. Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavke te ukazali na to da je češćom upotrebom naracije i analogije kao metodama za poticanje kreativnosti moguće potaknuti učenike na kvalitetnu nelinearnu introspekciju, odnosno na kreativno, nelinearno istraživanje identiteta i svijeta, za što je trenutačno u obrazovnom sustavu ostavljeno jako malo prostora.