Preskoči na glavni sadržaj

Metodika nastave likovne kulture - Terapijski učinak umjetnosti: Labirint sjećanja kao alat za rješavanje problema

Petra Vuković, Likovna kultura; smjer Nastavnički, Diplomski rad, 14. 7. 2025.

Mentori

Sažetak

U osnovnoškolskom obrazovanju još uvijek se najveća pažnja posvećuje stjecanju informacija, dok se emocionalnim kompetencijama pridaje nedovoljna pažnja. U okviru diplomskog istraživanja ispitana je mogućnost primjene psihoterapijske tehnike labirinta i narativne metode kao alata za razvoj emocionalne inteligencije, čime je ponuĎen jedan od mogućih pristupa rješavanju tog problema. Cilj je bio utvrditi kako takve kreativne aktivnosti mogu pomoći učenicima u emocionalnom razvoju te ih indirektno potaknuti na promišljanje o vlastitim strategijama suočavanja s problemima. Istraživačka pitanja na koja je odgovoreno rezultatima istraživanja su:: 1. Do koje mjere su tehnika labirinta i narativna metoda primjenjive kao alat za razvoj emocionalne inteligencije i likovnog izražavanja u nastavi likovne kulture? 2. Kako učenici doživljavaju tehniku labirinta i narativnu metodu kao metode izražavanja i suočavanja s emocionalnim sadržajem? 3. Kako način na koji učenici postavljaju i rješavaju probleme u svojim pričama odražava njihovo razmišljanje o problemima i načine rješavanja? Kvalitativno istraživanje provedeno je u travnju 2024. godine u tri osma razreda osnovne škole, a nastavni proces podijeljen je u tri etape: identifikacija problema i emocija; promišljanje rješenja te refleksija postignutih ciljeva; izrada vizualne interpretacije vlastitog doživljaja aktivnosti kroz likovni rad. Rezultati istraživanja pokazali su da tehnika labirinta i narativna metoda, kada su prilagoĎene dobi učenika i pažljivo strukturirane, mogu poslužiti kao alati za razvoj emocionalne inteligencije u razredu. Analizom učeničkih odgovora, narativnih sadržaja i likovnih prikaza uočena je sposobnost učenika da prepoznaju emocije, identificiraju osobne izazove te osmišljavaju strategije za njihovo rješavanje kako bi priče imale pozitivan završetak. Cjelokupni proces omogućio je učenicima verbalno i neverbalno izražavanje unutarnjih doživljaja i procesa, pružajući potencijalno siguran prostor za emocionalno istraživanje. Predstavljene metode doprinose razvoju emocionalne pismenosti u obrazovnom kontekstu, no pri njihovoj primjeni važno je osigurati prostor za individualne razlike u emocionalnoj spremnosti i izražavanju. Stečenim iskustvom učenici će moći sagledati probleme iz više perspektiva te pronaći adekvatna rješenja koja će im pomoći u daljnjem emocionalnom razvoju.