Metodika nastave povijesti umjetnosti: Kič kao tema u nastavi likovne umjetnosti
Klara Burić, Likovna kultura; smjer Nastavnički, Diplomski rad, 22. 9. 2021.
Mentori
Poveznice
Sažetak
Pojam kič pojavljuje se potkraj XIX. stoljeća u krugovima münchenskim trgovcima umjetnina te se povezuje s glagolom kitschen: "brzo sklepati, napraviti". Iako pojam nije bio korišten u literaturi prije početka XX. stoljeća, kič neupitno odgovara pojmu loš ukus, analiziranim od strane filozofa Humea i Kanta. Kič svoj vrhunac dostiže u razdoblju druge polovice XX., tijekom nastanka prvih masovnih tržišta i društva masovne potrošnje. Industrijalizacijom nastaju jeftini kič-predmeti namijenjeni potrošačima koji teže estetskim izražavanjem, time stvarajući kič-čovjeka, konzumenta i stvaratelja lošeg ukusa. U literaturi su se pojmom bavili brojni autori poput Gustava Pazaureka, Hermanna Brocha, Clementa Greenberga, Gillesa Dorflesa, Ludwiga Giesza, Umberta Eca, itd. Pojavni oblici kiča su raznoliki i pronalaze se u svim sferama života: od politike, religije, turizma, mode, pornografije do tradicionalnih umjetničkih oblika. S obzirom na relevantnost problematike komercijalizma u XXI. stoljeću, kič se kao tema bez problema uklapa u Kurikulum nastavnog predmeta Likovna kultura za osnovne škole i Likovna umjetnost za gimnazije unutar cjeline Umjetnost i moć. Tema ispreplitanja umjetnosti i popularne kulture, eksploatacije i komodifikacija umjetničkih djela povezana je kroz temu kiča u prijedlozima tri nastavna sata, koji su raščlanjeni na predavanje, učeničko istraživanje te izlaganje učeničkih rezultata.