Optička transpozicija: Ciklus apstraktnih slika koje istražuju analoške situacije između glazbenih i likovnih elemenata
Marija Zorić, Likovna kultura; smjer Nastavnički, Diplomski rad, 15. 9. 2026.
Mentori
Poveznice
Sažetak
U ovom diplomskom radu istražuje se koncept optičke transpozicije kao autorske slikarske metode prevođenja glazbenog doživljaja u vizualni izraz. Polazište je Skrjabinov sustav povezivanja glazbenih tonaliteta i boja te njegova sinestezijska vizija glazbe kao iskustva koje nadilazi zvuk, no rad ne slijedi Skrjabinov sustav doslovno, već razvija osobnu, intuitivnu metodu građenja palete prema individualnom sinestetskom osjećaju. Poseban naglasak stavljen je na analoške situacije između glazbenih i likovnih elemenata, odnos između dinamike, ritma i orkestracije s jedne strane te valera, poteza kista i kompozicije s druge. Praktični dio rada čini ciklus od devet apstraktnih slika u akrilu na platnu, svaka nastala kao odgovor na jednu odabranu skladbu i izgrađena oko jedne dominantne boje (crvena, narančasta, smeđa, plava, žuta, ljubičasta, tirkizna, zelena, ružičasta). Rad produbljuje prikaz procesa nastanka ciklusa, od odabira glazbenih predložaka i izgradnje palete do same slikarske izvedbe ekspresivnim i spontanim potezima koji prate strukturu partiture, te zaključuje da glazba ne prelazi u sliku izravno, nego posredovano kroz osobni doživljaj autorice, čime se ciklus približava onome što je sam Skrjabin pred kraj života nazivao kontrapunktom, a ne paralelizmom. Teorijsko utemeljenje rada pronalazi se u idejama Aleksandra Skrjabina, Vasilija Kandinskog, Oliviera Messiaena i Goetheovoj teoriji boja.