Preskoči na glavni sadržaj

Stare fotografije / Magličasta sjećanja / Fragmentarna sjećanja

Klara Munđak, Likovna kultura, Završni rad, 1. 1. 2025.

Mentor

Sažetak

Nostalgija me na određen način progoni. Javlja se sve češće i povremeno mi ne da mira. Smatram da je to samo faza u kojoj se trenutačno nalazim. Faza u kojoj previše razmišljam kako vrijeme brzo prolazi i koje su posljedice istog. Ta sam razmišljanja povukla kroz gotovo sve radove tijekom svoje treće godine studija. Ideju vlastitog sjećanja provukla sam kroz kolegij slikarstva gdje sam slikala figure moje sestre i mene istaknute na bijeloj pozadini, preko kojih bi potom izvezla crteže iz našeg djetinjstva. Tuđa sam sjećanja, i ideju o tome što je nostalgija za vremenom u kojem nisam postojala, izvela kroz seriju grafika izvedenih u kombinaciji bakropisa, slijepog tiska i mezzotinte na kolegiju grafike, dok sam o kolektivnom sjećanju koje prerasta u individualna sjećanja promišljala u radu na kolegiju kiparstva u kojem sam vezom izvela uzorak kultnih drvenih igračaka na zavjesi. Memorija je tema koja oduvijek zaokuplja ljudsku misao. Svi o njoj razmišljamo i interpretiramo je na svoj način, unatoč svim tuđim interpretacijama kroz koje gledamo svijet, uvijek postoji trag osobne misli koji oblikuje naš pogled na sjećanje. Ljudi nastoje zadržati sjećanja, pamte ih i analiziraju kroz usmenu predaju, tekstove, pjesmu, znanstvena istraživanja i likovni izričaj. Brojni umjetnici pronalaze pojam sebe kroz temu sjećanja u vlastitoj umjetničkoj praksi. Izrada ovih radova proizašla je iz pitanja zašto je sjećanje toliko presudno za ljudski život, zašto ga je važno bilježiti i razumjeti kako bismo na zdrav način razvijali nova sjećanja. Neopterećeni starim već potaknuti njime na stvaranje novih i jednako vrijednih